Što reći o ovoj tehnici? Na prvi pogled prilično jednostavna, no za neke ozbiljnije rezultate… ipak nije tako. Ova tehnika (kao i sve ostale) zahtjeva izrazitu smirenost, strpljenje, pažnju i spremnost. Naravno, ne treba miješati smirenost sa ''uspavanošću''. Smirenost znači da svaki pokret treba biti smiren, odmjeren i što je moguće neprimjetniji. Spremnost znači da treba biti spreman pucati u svakom trenutku, jer svaki trenutak može osvanuti neka velika glava iza slijedeće škrape.
Ovom je tehnikom moguće uloviti od orada i piceva, preko cipala i brancina… do lica, pa čak i gofa (rijetko, ali ne i nemoguće). Ovisno o ciljanoj lovini ide i različit odabir puške, no po meni ne bi trebalo ići na kraće od 75cm, niti na duže od 100cm. Naravno, odabir puške ovisi i o vidljivosti u moru, snazi struje (kurenta), kao i o uvjetima na moru – po južini i valovima lakše je ''upravljati'' kraćom puškom.
Također, tada je i vidljivost lošija, pa je malo besmisleno imati topčinu sa 5m+ dometom, gdje je vidljivost u moru max 4m. Nekakva idealna, all-around puška je jedna solidna 90-ka. Osobno ronim sa drvenom 90-kom, sa 2x16 lasticima… koja je dovoljno pokretna za većinu manevara, a ima i dovoljno jak šut za gađanje na 3-4m, kao i većih primjeraka. Neki preferiraju mulinel zbog mogućnosti gađanja većih primjeraka ribe, nekima smeta pri šuljanju pa ga ne koriste… osobno, imam mulinel na svakoj pušci.
U izboru puške se treba voditi i time da je važnija preciznost puške, nego da bude topčina. Većina riba će biti uz dno, uz stijenu, ili u nekakvim škrapama… pa topčina vodi k uništavanju harpuna, ili negađanju ribe zbog potencijalne štete na harpunu. Naravno, s jačim setupovima se ide ukoliko se očekuje veća lovina, pa je rizik uništavanja harpuna prihvatljiv u odosu na potencijalni ulov. No, to ovisi i o dobu godine… npr. Na zapadnoj obali Istre, kada krenu lice u 9. i 10. mjesecu, vrijedi ponijeti malo jaču pušku i ići ciljano na njih. Takav lov može rezultirati povratkom bez ijedne ribe, no s druge strane može donijeti kapitalan primjerak lice. Naravno, dobar mulinel s 50-ak metara kvalitetne špage je neophodan.
Sama šulja se izvodi točno kao što joj i naziv kaže, šuljanjem uz obalu. Kada se kaže uz obalu, to znači doslovce uz obalu, rukom se treba povlačiti po stijenama ili po dnu. Treba iskorisiti svaki mogući zaklon, kako bi riba što je moguće kasnija postala svjesna naše prisutnosti. Treba koristiti i struju (kurenat) kao sredstvo prikrivanja našeg kretanja – riba osjeti vibracije, pa tako i naše kretanje. Ukoliko idemo u struju (kurenat), struja prigušuje naše vibracije. Nema puno perajanja, većina se odrađuje povlačenjem slobodnom rukom po stijenama ili dnu. Moglo bi se reći da se, ovisno o tipu obale, vučemo rukom po obali, dok je tijelo i puška u moru. Svaki je zaklon potrebno iskoristiti, ne preplivavaju se uvale i uvalice (koliko god male bile)… jer na slijedećoj punti (ili iza nje) možda čeka kapitalac. Svi pokreti moraju biti harmonični, ''fluidni''… ne smijemo imati nagle i agresivne pokrete. Predatori imaju nagle i agresivne pokrete, a naš je cilj da što manje ličimo na predatora…
Kako je šulja naujspješnija u samu zoru (dok se riba hrani u plitkome, i relativno je neoprezna), treba iskorisiti i položaj sunca. Naime, puno je bolje kada nam je sunce iza leđa, jer time imamo bolju preglednost, a ribi ide sunce ''u oči'', što njoj smanjuje preglednost. Možda zvuči smiješno, ali ovo je tip lova gdje treba svaku, pa i najmanju prednost, okrenuti u svoju stranu. Također, kako je sunce u zoru nisko, stakla na masci postaju zrcala, i reflektiraju sunčevu svjetlost, što dodatno plaši ribu i signalizira joj da je neko strano tijelo u njenom ambijentu. Dakle, sunce treba biti iza leđa, ako je to ikako moguće. To vrijedi za svaki tip lova, pogotovo na opreznije (nažalost i ''vrijednije'') ribe.
Od ostale opreme bi trebalo imati i odijelo, po mogućnosti foderato s vanjske strane, zbog ''povlačenja'' po plitkome, i čestom kontaktu sa dnom i stijenama.
Peraje nisu neki najbitniji faktor, bitnije je da ne zamaraju nogu i da su lagane, pokretne i ugodne za duže ronjenje, nego da tjeraju na x metara dubine.
Rukavice su potrošni materijal u ovom tipu lova, jer se krećemo prvenstveno povlačenjem slobodnom rukom, gdje se nema vremena gledati za što se hvata. Kao primjer mogu navesti da imam nekoliko desnih rukavice viška (jer sam dešnjak, i puška mi je u desnoj ruci), dok su lijeve rukavice nepovratno uništene :uimep:
Olova – jako bitan faktor. Za razliku od dubljih zarona, ovdje smo prilično otežani s olovima, zbog plićina na kojima ronimo. Potrebno je izbalansirati težinu olova tako da budemo blago negativno plovni već na samoj površini, te da ispuštanjem zraka iz pluća (pražnjenjem pluća) počnemo tonuti. To može biti pojas, dva pojasa, pojas i prsluk... svatko bira svoju kombinaciju prema željama i mogućnostima. Pojas i prsluk bolje (ravnomjernije) raspoređuju težinu, manje opterećuju donji dio leđa... no, prsluk mora biti dobro ''pogođen'', ni prevelik ni premali (ili ''pleše'' oko nas, ili ne možemo disati kako treba). Dobar prsluk relativno dosta košta, pa možda za početak treba probati bez te investicije, vidjeti da li nam se šulja kao tehnika sviđa... pa zatim investirati u neki dobar prsluk.
Za one koje žele znati više:
Jedan od trikova je noć prije nabrumati područje gdje se misli sutra ujutro šuljati. Da li će to biti razbijeni ježevi ili školjke, pobacani komadi sardele… svaki brum je dobrodošao.
Za napredne:
Također, kombinacija šulje i plitke čeke je uspješna tehnika. No, to zahtjeva malo veće iskustvo, kao i fizičku pripremljenost. Radi se o plitkim čekama, koje se nastavljaju šuljanjem do slijedećeg zaklona. Ili o šuljanju koje završava plitkom čekom. Zašto je potrebno iskustvo i pripremljenost? Zato što je idealno zaranjanje u takvim situacijama malo ''škakljivo''. Naime, ne zaranja se klasično, napuniti pluća zrakom pa zaroniti… zaranja se ispuštanjem zraka iz pluća, čime dobivamo negativnu plovnost, te ''tonemo'' na dno. Ovo je najtiši i najmirniji oblik zaranjanja, no ujedno i najzahtjevniji, jer zaranjamo s ''praznim'' plućima. Potrebno je biti dobro izbalansiran s olovima.
Evo, nešto o šulji kao tehnici. S vremenom ću još nadopuniti, kada uočim što bi još trebalo napisati. Također, dopuniti ću i s ''specijaliziranom'' šuljom za pojedine vrste riba...
Mislim da je to tehnika koju svatko može savladati i prakticirati, jer ne zahtijeva neke x-minutne apnee, niti karbonske peraje, niti 110+ drvenjače... dakle, nije toliko ''skupa''. A može donijeti lijepe ulove :ffwjj:
Ovom je tehnikom moguće uloviti od orada i piceva, preko cipala i brancina… do lica, pa čak i gofa (rijetko, ali ne i nemoguće). Ovisno o ciljanoj lovini ide i različit odabir puške, no po meni ne bi trebalo ići na kraće od 75cm, niti na duže od 100cm. Naravno, odabir puške ovisi i o vidljivosti u moru, snazi struje (kurenta), kao i o uvjetima na moru – po južini i valovima lakše je ''upravljati'' kraćom puškom.
Također, tada je i vidljivost lošija, pa je malo besmisleno imati topčinu sa 5m+ dometom, gdje je vidljivost u moru max 4m. Nekakva idealna, all-around puška je jedna solidna 90-ka. Osobno ronim sa drvenom 90-kom, sa 2x16 lasticima… koja je dovoljno pokretna za većinu manevara, a ima i dovoljno jak šut za gađanje na 3-4m, kao i većih primjeraka. Neki preferiraju mulinel zbog mogućnosti gađanja većih primjeraka ribe, nekima smeta pri šuljanju pa ga ne koriste… osobno, imam mulinel na svakoj pušci.
U izboru puške se treba voditi i time da je važnija preciznost puške, nego da bude topčina. Većina riba će biti uz dno, uz stijenu, ili u nekakvim škrapama… pa topčina vodi k uništavanju harpuna, ili negađanju ribe zbog potencijalne štete na harpunu. Naravno, s jačim setupovima se ide ukoliko se očekuje veća lovina, pa je rizik uništavanja harpuna prihvatljiv u odosu na potencijalni ulov. No, to ovisi i o dobu godine… npr. Na zapadnoj obali Istre, kada krenu lice u 9. i 10. mjesecu, vrijedi ponijeti malo jaču pušku i ići ciljano na njih. Takav lov može rezultirati povratkom bez ijedne ribe, no s druge strane može donijeti kapitalan primjerak lice. Naravno, dobar mulinel s 50-ak metara kvalitetne špage je neophodan.
Sama šulja se izvodi točno kao što joj i naziv kaže, šuljanjem uz obalu. Kada se kaže uz obalu, to znači doslovce uz obalu, rukom se treba povlačiti po stijenama ili po dnu. Treba iskorisiti svaki mogući zaklon, kako bi riba što je moguće kasnija postala svjesna naše prisutnosti. Treba koristiti i struju (kurenat) kao sredstvo prikrivanja našeg kretanja – riba osjeti vibracije, pa tako i naše kretanje. Ukoliko idemo u struju (kurenat), struja prigušuje naše vibracije. Nema puno perajanja, većina se odrađuje povlačenjem slobodnom rukom po stijenama ili dnu. Moglo bi se reći da se, ovisno o tipu obale, vučemo rukom po obali, dok je tijelo i puška u moru. Svaki je zaklon potrebno iskoristiti, ne preplivavaju se uvale i uvalice (koliko god male bile)… jer na slijedećoj punti (ili iza nje) možda čeka kapitalac. Svi pokreti moraju biti harmonični, ''fluidni''… ne smijemo imati nagle i agresivne pokrete. Predatori imaju nagle i agresivne pokrete, a naš je cilj da što manje ličimo na predatora…
Kako je šulja naujspješnija u samu zoru (dok se riba hrani u plitkome, i relativno je neoprezna), treba iskorisiti i položaj sunca. Naime, puno je bolje kada nam je sunce iza leđa, jer time imamo bolju preglednost, a ribi ide sunce ''u oči'', što njoj smanjuje preglednost. Možda zvuči smiješno, ali ovo je tip lova gdje treba svaku, pa i najmanju prednost, okrenuti u svoju stranu. Također, kako je sunce u zoru nisko, stakla na masci postaju zrcala, i reflektiraju sunčevu svjetlost, što dodatno plaši ribu i signalizira joj da je neko strano tijelo u njenom ambijentu. Dakle, sunce treba biti iza leđa, ako je to ikako moguće. To vrijedi za svaki tip lova, pogotovo na opreznije (nažalost i ''vrijednije'') ribe.
Od ostale opreme bi trebalo imati i odijelo, po mogućnosti foderato s vanjske strane, zbog ''povlačenja'' po plitkome, i čestom kontaktu sa dnom i stijenama.
Peraje nisu neki najbitniji faktor, bitnije je da ne zamaraju nogu i da su lagane, pokretne i ugodne za duže ronjenje, nego da tjeraju na x metara dubine.
Rukavice su potrošni materijal u ovom tipu lova, jer se krećemo prvenstveno povlačenjem slobodnom rukom, gdje se nema vremena gledati za što se hvata. Kao primjer mogu navesti da imam nekoliko desnih rukavice viška (jer sam dešnjak, i puška mi je u desnoj ruci), dok su lijeve rukavice nepovratno uništene :uimep:
Olova – jako bitan faktor. Za razliku od dubljih zarona, ovdje smo prilično otežani s olovima, zbog plićina na kojima ronimo. Potrebno je izbalansirati težinu olova tako da budemo blago negativno plovni već na samoj površini, te da ispuštanjem zraka iz pluća (pražnjenjem pluća) počnemo tonuti. To može biti pojas, dva pojasa, pojas i prsluk... svatko bira svoju kombinaciju prema željama i mogućnostima. Pojas i prsluk bolje (ravnomjernije) raspoređuju težinu, manje opterećuju donji dio leđa... no, prsluk mora biti dobro ''pogođen'', ni prevelik ni premali (ili ''pleše'' oko nas, ili ne možemo disati kako treba). Dobar prsluk relativno dosta košta, pa možda za početak treba probati bez te investicije, vidjeti da li nam se šulja kao tehnika sviđa... pa zatim investirati u neki dobar prsluk.
Za one koje žele znati više:
Jedan od trikova je noć prije nabrumati područje gdje se misli sutra ujutro šuljati. Da li će to biti razbijeni ježevi ili školjke, pobacani komadi sardele… svaki brum je dobrodošao.
Za napredne:
Također, kombinacija šulje i plitke čeke je uspješna tehnika. No, to zahtjeva malo veće iskustvo, kao i fizičku pripremljenost. Radi se o plitkim čekama, koje se nastavljaju šuljanjem do slijedećeg zaklona. Ili o šuljanju koje završava plitkom čekom. Zašto je potrebno iskustvo i pripremljenost? Zato što je idealno zaranjanje u takvim situacijama malo ''škakljivo''. Naime, ne zaranja se klasično, napuniti pluća zrakom pa zaroniti… zaranja se ispuštanjem zraka iz pluća, čime dobivamo negativnu plovnost, te ''tonemo'' na dno. Ovo je najtiši i najmirniji oblik zaranjanja, no ujedno i najzahtjevniji, jer zaranjamo s ''praznim'' plućima. Potrebno je biti dobro izbalansiran s olovima.
Evo, nešto o šulji kao tehnici. S vremenom ću još nadopuniti, kada uočim što bi još trebalo napisati. Također, dopuniti ću i s ''specijaliziranom'' šuljom za pojedine vrste riba...
Mislim da je to tehnika koju svatko može savladati i prakticirati, jer ne zahtijeva neke x-minutne apnee, niti karbonske peraje, niti 110+ drvenjače... dakle, nije toliko ''skupa''. A može donijeti lijepe ulove :ffwjj: