Rudnjača,Livadna pečurka, pečurka, pečura, pečurica, pečurak, poljski šampinjon
Klobuk joj je promjera 5-15 cm. U početku okruglast, potom sve više otvoren, a pod starost ravno raširen, mada gotovo uvijek ostane malo konveksan. Najčešće je bijele boje, ali ponekad može biti prekriven čehicama bjelkasto smeđaste boje. Kožica klobuka obično prerasta klobuk i malo na rubu visi s njega ili je podvučena prema unutra.
Listići su slobodni, gusti i usko zbijeni. U početku su blijedo ružičaste boje, kasnije sve jače ljubičasti i naposljetku crni poput tamne čokolade.
Sručak je kratak i zdepast, valjkast, tvrd, bjelkaste boje, visok do 7 cm i promjera 1.5 cm. U gornjem dijelu stručka je mali bijeli vjenčić, često nepostojan jer se otkine. Dno stručka nije deblje, čak nerijetko se sužuje pri dnu.
Meso je debelo i čvrsto, bijele boje. Na dodir može postati blijedo ružičasto, starenjem posmeđuje. Ima izraženi ugodan miris i okus.
Raste na raznim travnatim područjima – poljima, livadama, vrtovima, voćnjacima, rubovima šuma itd. Kako po planinskim livadama, tako i u nizinskim.
Jedna od najboljih jestivih gljiva, pogodna za sve načine pripremanja.
Isto vrlo česta gljiva u mom kraju prošle godine sam je ubrao nekih pedesetak kg ( i većinu razdijelio) , uglavnom raste na livadama. Najlakše ćete je pronaći ako znate livade na koje je vožena gnojnica ili ako su na livadi dubok tragovi nastali od kotača po mokrom (kolotrag) . Meni osobno po okusu je neusporediva s kupovnim uzgojenim šampinjonima jer višestruko intenzivnijeg okusa i mirisa.
Sve u svemu meni najbolja gljiva, jedan od načina spremanja je pečenje klobuka direktno na ploči štednjaka, samo se malo posoli i kad počinje puštati sok malo se pričeka dok ne prestane puštanje soka i da sok počinje isparavati tad je gotova.
Valjda ste razumjeli što je "pjesnik s time htio reči" znači ne čekati da sok ispari već dok prestane ispuštanje.