Ovo Vam moram ispričati

Sjedim za kompom, listam PT i prilazi mi unuka zvana Beka...

- Noonooo ! - Podjeća me na malog mačkića, dok se uz nogu, uzdignutog repa mazi i mjauče.

- Šta radiš..? Pita, ljujajući se na jednoj nozi, rukicom se drži za moj lijevi lakat, a drugom drži stopalo nogice savijene u koljenu.

- Nešto čitam. - Odgovaram, gledajući na monitoru Šunku kako širi ruke u Maloj Učki te ga brzo mičem, da se dijete ne preplaši, ako ga vidi onako neobrijanoga...:laughh:

- Aaa štaaa čitaš ? - Ustrajna je ona i polako osvaja moje koljeno i penjući se na nj.

- A šta su ti ova slova ? - Pokazuje na tipkovnicu, gnjijezdeći se na, već osvojenim koljenima.

- Mogu pretisnuti nešto ? - I prije nego sam odgovorio već je nešto pretisnula i na monitoru početni Google.

- Nono, nono, vidi, vidi internet, ja bih igrice, daj noonoooo......! - Na mojim koljenima joj nije ugodno, ali još trpi, stalno se meškolji....

Nakon što sam joj upisao željenu igricu, znalački se uhvatila kursora i započela utrku sa nekim zelenim čudovištem, ali to nije sve....

- Nono, makni se, da sjednem na stolicu ! - Nova zapovjed.

- A ja, di ću ja sjesti ? - Pitam.

- Uzmi si drugu stolicu ! - Nisam trebao dugo čekati odgovor.

- A zašto si ti ne uzmeš drugu stolicu ? - Pitam. mada naslućujem odgovor.

- Ja sam mala i ne mogu ! -

Eto, tako ti to ide....