Pozdrav svima,
GO iza mene, s lijepim uspomenama...
Draga je odabrala ove godine za destinaciju Valdarke, malo apartmansko naselje između Malog i Velog Lošinja. I nije pogriješila! Kućica tik uz more, terasa u apartmanu, stjenovita obala bez tuljanizacije, bisto more i što je najvažnije mjesta za ribolov k'o u priči!
Stigli smo u četvrtak, 16.08. - dan smo iskoristili za upoznavanje s okolinom i naravno, preronjavanje obalnog pojasa. Cijeli taj dio ima stjenovitu obalu koja se prvih 20-30m proteže i u more, ali s primjesom pijeska i šljunka. Očekivana kačenja su pod normalno. Nakon toga se proteže uglavnom pješčano dno s oazama posidonije. Dno se polagano spušta u dubinu. Same Valdarke su omeđene s dvjema valama. S lijeve strane (gledano prema moru) je uvala Valdarke u kojoj ja mali porat. Na uvalu Valdarke nastavlja se poluotočić Sv. Martin. Uvala je, osim malih ribarica i par čamaca na stalnom vezu, noćno sidrište za manje jahte i jedrilice. Unatoč ovome, nije mi izgledalo kao da je neka velika hektika prisutna tijekom dana.
Riba koja se da vidjeti na strani Valdarki: ušate, orade, iglice, mali gofovi
Riba koja se da vidjeti na strani Sv. Martina: ušate, orade, iglice, fratri, picevi, šarzi, crnelji...
Vrijeme u tih 10 dana je bilo lijepo, vjetar prva 2,3 dana radio taman valove za uspješan ribolov, ostalo bonaca s povremenim vjetrićem iz raznih smjerova...
Roneći prvi dan naišao sam na malu pješčanu oazu na samom ulazu u uvalu, koja je na obali popraćena kamenim platoom. Pošta je na idealnoj poziciji gdje ne smataju kupači tako da je destinacija za ribolov odabrana:
Od pribora uvijek koristim jači štap za daljinu, i slabiji za bliže obali, s tim da je ovaj lijevi, Daiwa Bolentino Medium 2,4m kupljen u Malom Lošinju jer mi je prvi štap pukao kod jednog kačenja (a taj se ribe navadio...)
Ostatak pribora koji je korišten je:
Mustadove udice serije 92553FS, meni najdraže, našao sam upravo u Malom Lošinju, u situaciji kad sam već počeo plakati za svakom koja bi ostala u moru. Sad sam obnovio zalihu, pa se nadam da ću opet barem 2 god biti miran...
U srijedu navečer sam nabrumao teren s lagano usmrđenim lignjama koje sam dobio od domaćina (oni su išli za ZG). Lovio sam svaki dan ujutro, od 5i30 do cca 9i30.
Rezultat petka i subote:
Treba naglasiti da se na tom mjestu love ušate, nema crnelja, bugvi i slične sitneži.
Nedjelja je donijela još 3 orade, a onda u ponedjeljak:
Negdje oko 9 mi je lupio veliki štap, dva tri okreta role i ništa. Izvučem i pukao FC kod udice. Znam da je bilo nešto veliko, jako veliko... No dobro, nemam za čim žaliti, bilo je zabavno, uspješno, pao kupanac za kraj i doma na doručak.
U utorak smo zapičili na Susak, lokalnom linijom. Vožnja brodom traje nešto manje o 3 sata, karta 16kn po osobi - stvarno uživancija... Pokazao dragoj Unije i otočiće, prehodali Susak, kupanac na stijenama, kupili vino, klopa i nazad. Na vanjskoj strani suska skupio malo volaka da probam na njih iduće dane - rezultat 0 bodova.
Onda je došla srijeda, hehe, dan koji pamtiš cijeli život :velikariba:
Standardno na vodi u pol 6, bonaca, mrtvilo cijelo jutro. Čak ni jedrilica nije bilo kao inače - teška fjaka... Prvi zabac lagani potez, kontra i vučem tenk van - na kraju mala oradica zakačena za rep - puštena da naraste. Nakon toga nije grizlo ama baš ništa. Gubim sisteme jedan za drugim, više mi se nije dalo ni vezat nove koliko mi nije išlo.
Nešto iza 7, dok sam pokušavao navezat veći štap, ovaj manji BAM, najlon ode jedno 2m i stane. Uzmem štap lagano u ruku, lupim kontru i fiju, još 2-3 m najlona u cugu. I opet stane. Onda je počelo. Metar naprijed, metar nazad. Sistem opterećen do ibera, ali drži. To, mislim si, nije bitno ako pukne, samo da što duže traje... Prema riječima publike, koja se skupila na šetnjici (njih jedno 10ak, što sam vidio tek kasnije kad sam se okrenuo na spontani aplauz na otovrenoj sceni) sve je skupa trajalo oko 15 minuta. Riba cijelo vrijeme na dnu. Ne znam što je, ali nekako sumnjam da je orada - premalo luduje. Više se vukla po dubini u mjestu, bez šijanja lijevo-desno... Mislim da je neki branko, jedno 4-5 kg. Po nagibu najlona riba je negdje na 3 m od obale, još ne vidim što je. Dovučem je na prvi zub stijene, još je na dnu. Par zadnjih trzaja, lagano se predaje i ide gore ali ne bočno, pliva prema meni. Tek se na nekih pola metra od obale prevrnula na bok. Purpurna boja na gornjem bočnom dijelu, poznata glava, zubi - mrcina! Nemam sak, ali u moj ne bi ni ušao. Lagano prilazim do mora, primam ga pod škrge i van s njim. I čim sam ga primio znao sam što ću s njim. Prva takva u životu - zaslužila je da pliva i dalje. Ljudi plješću, netko pita koliko ima kila - rekoh nemam pojma. Neki gospodin kaže da ima tu blizu vagu i da dođe za 5 minuta. Za to vrijeme mu polijevam škrge da jadnik ne vrisne, i ovako je već bio na izdisaju. Stiže gospodin s vagom - 7,3 kg!! Spuštam ga nazad u more, rasplivavam, jedan trz, drugi trz i ode lagano ošamućen u dubinu... U toj silnoj strci nisam se sjetio niti ga uslikati, samo sam razmišljao kako da ne vrisne dok ne dođe vaga. Da nije bilo bračnog para iz Slovenije, koje sam sreo kasnije u šetnji, i koji su sami rekli da su oni svjedoci ako treba (hvala im), ne bi mi ni draga vjerovala :roflmao:
Uglavom, riba života! Sve veće i manje od "čika zube" više nisu bitne. Kad je otplivao ruka mi se od adrenalina tresla jedno minutu,dvije... A koliko je sistem bio opterećen shvatio sam kod idućeg zabaca, kad je udica odletila 10ak metara, jer se najlon urezao u sebe po slojevima. Do kraja dana sam klepio 2 orade i laganini doma.
Eto, i kad čovjek pomisli da ne može bolje, onda nam još u četvrtak more podari ovo:
Dok smo bili na plaži naletilo jato tuna na hranjenje, nekih 15m od obale. Ova Švabica što je u kadru, tuna je kraj nje iskočila nema ni 2 metra. Ako ju tad nije feršlosnulo, nikad neće :uimep:
Uglavnom komadi od oko 80-100 kg, po slobodnoj procjeni. Imam i filmić kad se hrane malo dalje, na ulazu u uvalu, ali mislim da se i po veličini repa vidi da su velike.
Petak i subota standardno, 2,3 orade i to bi bilo to:
U ZG se vratih s 5,5kg ribe, uz svu pojedenu. Prekrasne uspomene i definitivno, za 2 godine, ako bude mogućnosti, vraćamo se na Lošinj.
GO iza mene, s lijepim uspomenama...
Draga je odabrala ove godine za destinaciju Valdarke, malo apartmansko naselje između Malog i Velog Lošinja. I nije pogriješila! Kućica tik uz more, terasa u apartmanu, stjenovita obala bez tuljanizacije, bisto more i što je najvažnije mjesta za ribolov k'o u priči!
Stigli smo u četvrtak, 16.08. - dan smo iskoristili za upoznavanje s okolinom i naravno, preronjavanje obalnog pojasa. Cijeli taj dio ima stjenovitu obalu koja se prvih 20-30m proteže i u more, ali s primjesom pijeska i šljunka. Očekivana kačenja su pod normalno. Nakon toga se proteže uglavnom pješčano dno s oazama posidonije. Dno se polagano spušta u dubinu. Same Valdarke su omeđene s dvjema valama. S lijeve strane (gledano prema moru) je uvala Valdarke u kojoj ja mali porat. Na uvalu Valdarke nastavlja se poluotočić Sv. Martin. Uvala je, osim malih ribarica i par čamaca na stalnom vezu, noćno sidrište za manje jahte i jedrilice. Unatoč ovome, nije mi izgledalo kao da je neka velika hektika prisutna tijekom dana.
Riba koja se da vidjeti na strani Valdarki: ušate, orade, iglice, mali gofovi
Riba koja se da vidjeti na strani Sv. Martina: ušate, orade, iglice, fratri, picevi, šarzi, crnelji...
Vrijeme u tih 10 dana je bilo lijepo, vjetar prva 2,3 dana radio taman valove za uspješan ribolov, ostalo bonaca s povremenim vjetrićem iz raznih smjerova...
Roneći prvi dan naišao sam na malu pješčanu oazu na samom ulazu u uvalu, koja je na obali popraćena kamenim platoom. Pošta je na idealnoj poziciji gdje ne smataju kupači tako da je destinacija za ribolov odabrana:
Od pribora uvijek koristim jači štap za daljinu, i slabiji za bliže obali, s tim da je ovaj lijevi, Daiwa Bolentino Medium 2,4m kupljen u Malom Lošinju jer mi je prvi štap pukao kod jednog kačenja (a taj se ribe navadio...)
Ostatak pribora koji je korišten je:
Mustadove udice serije 92553FS, meni najdraže, našao sam upravo u Malom Lošinju, u situaciji kad sam već počeo plakati za svakom koja bi ostala u moru. Sad sam obnovio zalihu, pa se nadam da ću opet barem 2 god biti miran...
U srijedu navečer sam nabrumao teren s lagano usmrđenim lignjama koje sam dobio od domaćina (oni su išli za ZG). Lovio sam svaki dan ujutro, od 5i30 do cca 9i30.
Rezultat petka i subote:
Treba naglasiti da se na tom mjestu love ušate, nema crnelja, bugvi i slične sitneži.
Nedjelja je donijela još 3 orade, a onda u ponedjeljak:
Negdje oko 9 mi je lupio veliki štap, dva tri okreta role i ništa. Izvučem i pukao FC kod udice. Znam da je bilo nešto veliko, jako veliko... No dobro, nemam za čim žaliti, bilo je zabavno, uspješno, pao kupanac za kraj i doma na doručak.
U utorak smo zapičili na Susak, lokalnom linijom. Vožnja brodom traje nešto manje o 3 sata, karta 16kn po osobi - stvarno uživancija... Pokazao dragoj Unije i otočiće, prehodali Susak, kupanac na stijenama, kupili vino, klopa i nazad. Na vanjskoj strani suska skupio malo volaka da probam na njih iduće dane - rezultat 0 bodova.
Onda je došla srijeda, hehe, dan koji pamtiš cijeli život :velikariba:
Standardno na vodi u pol 6, bonaca, mrtvilo cijelo jutro. Čak ni jedrilica nije bilo kao inače - teška fjaka... Prvi zabac lagani potez, kontra i vučem tenk van - na kraju mala oradica zakačena za rep - puštena da naraste. Nakon toga nije grizlo ama baš ništa. Gubim sisteme jedan za drugim, više mi se nije dalo ni vezat nove koliko mi nije išlo.
Nešto iza 7, dok sam pokušavao navezat veći štap, ovaj manji BAM, najlon ode jedno 2m i stane. Uzmem štap lagano u ruku, lupim kontru i fiju, još 2-3 m najlona u cugu. I opet stane. Onda je počelo. Metar naprijed, metar nazad. Sistem opterećen do ibera, ali drži. To, mislim si, nije bitno ako pukne, samo da što duže traje... Prema riječima publike, koja se skupila na šetnjici (njih jedno 10ak, što sam vidio tek kasnije kad sam se okrenuo na spontani aplauz na otovrenoj sceni) sve je skupa trajalo oko 15 minuta. Riba cijelo vrijeme na dnu. Ne znam što je, ali nekako sumnjam da je orada - premalo luduje. Više se vukla po dubini u mjestu, bez šijanja lijevo-desno... Mislim da je neki branko, jedno 4-5 kg. Po nagibu najlona riba je negdje na 3 m od obale, još ne vidim što je. Dovučem je na prvi zub stijene, još je na dnu. Par zadnjih trzaja, lagano se predaje i ide gore ali ne bočno, pliva prema meni. Tek se na nekih pola metra od obale prevrnula na bok. Purpurna boja na gornjem bočnom dijelu, poznata glava, zubi - mrcina! Nemam sak, ali u moj ne bi ni ušao. Lagano prilazim do mora, primam ga pod škrge i van s njim. I čim sam ga primio znao sam što ću s njim. Prva takva u životu - zaslužila je da pliva i dalje. Ljudi plješću, netko pita koliko ima kila - rekoh nemam pojma. Neki gospodin kaže da ima tu blizu vagu i da dođe za 5 minuta. Za to vrijeme mu polijevam škrge da jadnik ne vrisne, i ovako je već bio na izdisaju. Stiže gospodin s vagom - 7,3 kg!! Spuštam ga nazad u more, rasplivavam, jedan trz, drugi trz i ode lagano ošamućen u dubinu... U toj silnoj strci nisam se sjetio niti ga uslikati, samo sam razmišljao kako da ne vrisne dok ne dođe vaga. Da nije bilo bračnog para iz Slovenije, koje sam sreo kasnije u šetnji, i koji su sami rekli da su oni svjedoci ako treba (hvala im), ne bi mi ni draga vjerovala :roflmao:
Uglavom, riba života! Sve veće i manje od "čika zube" više nisu bitne. Kad je otplivao ruka mi se od adrenalina tresla jedno minutu,dvije... A koliko je sistem bio opterećen shvatio sam kod idućeg zabaca, kad je udica odletila 10ak metara, jer se najlon urezao u sebe po slojevima. Do kraja dana sam klepio 2 orade i laganini doma.
Eto, i kad čovjek pomisli da ne može bolje, onda nam još u četvrtak more podari ovo:
Dok smo bili na plaži naletilo jato tuna na hranjenje, nekih 15m od obale. Ova Švabica što je u kadru, tuna je kraj nje iskočila nema ni 2 metra. Ako ju tad nije feršlosnulo, nikad neće :uimep:
Uglavnom komadi od oko 80-100 kg, po slobodnoj procjeni. Imam i filmić kad se hrane malo dalje, na ulazu u uvalu, ali mislim da se i po veličini repa vidi da su velike.
Petak i subota standardno, 2,3 orade i to bi bilo to:
U ZG se vratih s 5,5kg ribe, uz svu pojedenu. Prekrasne uspomene i definitivno, za 2 godine, ako bude mogućnosti, vraćamo se na Lošinj.