Porodica: Papaveraceae
Tijekom prošlosti mak se u srednjeeuropskim državama uzgajao radi sjemena koji je korišten u prehrani a u jugoistočnim europskim državama radi dobivanja opijuma za medicinske potrebe. Opijum se dobiva iz nedozrelih tobolaca a suži za proizvodnju narkotika, morfina, kodeina, tebaina, laudanosina i dr.
Kao kultivirana biljka mak se uzgaja više od 4.000 godina (arheološki iskopi). Porijeklo vodi iz Sredozmelja, Azije, Indije, Egipta, Kine, Alžira i Meksika. Najveći proizvođači maka su ZND, Poljska, Bugarska, Francuska, Rumunjska, SAD, Indija, Kina. Kod nas se tradicionalno uzgaja, napose u sjevernoj Hrvatskoj. Danas se mak najviše proizvodi za proizvodnju opijuma ali i kao začin, dodatak kruhu, pecivu, kolačima i sl.
Mak je jednogodišnja zeljasta, ljekovita, aromatična ali i medonosna biljka. Korjen je dobro razvijen i račva se u veći broj bočnih korjenova, a prodire u dubinu do 100 cm. Visina maka je do 150 cm. Stabljika je okrugla, glatka sa sjedećim listovima. Listovi su sivozeleni, nazubljeni a u donjem dijelu obuhvaćaju stabljiku. Pupoljci su obavijeni sa dva čašična listića a poslije otvaranja cvijeta otpadaju. Cijela bilja sadrži puno mliječnog soka. Mak ima 4 krunična listića bijele boje a osnova krunice može biti sa šarama svjetlijim ili tamnijim. U cvijetu je 150-250 prašnika. Latice pri dnu mogu imati tamnije mrlje. Plod maka je tobolac koji je segmentiran tj. podijeljen. Nastao je srašćivanjem 6-18 plodnih latica. Sjeme je sitno, plavkasto ili bijelo i sadrži ulje do 55% i bjelančevine do 25%.
Za farmaciju su zanimljivi tobolci maka koji imaju aktivne tvari kodein, tebain i morfin u količini 0,5-0,9%. Tijekom vegetacije biljka prolazi kroz karakteristične faze. Zrelo sjeme je u fazi mirovanja a zadržava klijavost 4-5 godina. Mak klije na temperaturi 7-80C za 15-20 dana. Minimalna temperatura klijanja je 30C. Biljka se najduže nalazi u stadiju lisne rozete, 50-60 dana. Optimalni vanjski uvjeti za ovu fazu su temperature 10-150 C i umjereno vlažno i djelomično oblačno vrijeme. U slijedećopj fazi mak izdužuje stabljiku pa su potrebe na temperaturi veće. Optimalna je prosječan dnevna temperatura od 18-200 C. Maku u ovoj fazi treba i najviše vode i hranjiva. Faza cvatnje i formiranje tobolaca zahtjeva puno sunca, topline, vlage i hranjiva. Slijedi opadanje kruničnih listova sa cvjetova glavne stabljike i puno formiranje sjemena u plodovima. U ovoj fazi potrebe na vodi i temperaturi su znatne.
Nekad su se u ovoj fazi zarezivali tobolci iz čega se izvlačio mliječni sok a koristio se kao narkotik. Zadnja faza rasta biljke je zrioba tobolca i sjemena. Za ovu fazu je najbolje toplo vrijeme i srednje dnevne temperature od 19-220 C, suho i sujnčano vrijeme. Sjeme je zrelo kad se trešnjom tobolca čuje unutrarnji zvuk sjemena a to je znak da se može pristupiti žetvi.
Od maka se upotrebljava tobolac i sjeme. Sjeme se koristi u prehrambenoj industriji ili za dobivanje makova ulja koje je visoke kakvoće. Tobolci su važni za farmaceutsku industriju jer se iz njih izoiraju aktivne tvari koje spadaju u skupinu opijumskih alkaoloida. Oni služe kao temeljni sastojci lijekova koji se koriste za smirivanje kašlja, ublažavanje grčeva ili smanjivanje boloba.
U mliječnom soku može biti i do 40% alkaloida vezanih na mekonsku kiselinu. Sjeme sadrži još znatne količine albumina i lecitina, papaverina i sl.
Mak je vrlo adaptabiljna biljka i može se uzgajati u svim našim proizvodnim područjima. Proizvodnja je najbolja na površinama zaštićenim od vjetra s umjerenim oborinama, početkom vegetacije s nižim a kasnije s visokim srednim dnevnim temperaturama.
Mak se uzgaja u plodoredu a najbolji predusjevi su oni koji uništavaju korove, grahorica, grašak, djetelinsko travne smjese, mahunarke, strne žitarice i sl. Mak je dobra predkultura za većinu oraničnih, izuzev za Papaveraceae. Na istu površinu mak može doći tek treće ili četvrte godine.
Berba maka je u punoj zriobi kad su tobolci suhi i sivi a sjeme se odvojilo od placente i kod trešnje se čuje zvuk sjemena u tobolcu.
Opijum se proizvodi narezivanjem (2-3 reza) tobolca maka u zelenom stanju. Mliječni sok se cijedi iz nasječenih rana, zgusne se i tamni. S pomoću lista maka sok u kome se nalazi opijum se sakupljha slijedećih dana, prave se pogače od 0,5-1 kg koje se oblože lišćem maka i odvoze na preradu. Zaposlijenik za dan može pobrati 1 kg soka maka. Narezivanje tobolaca obavlja se za sunčanih i toplih dana, rano ujutro ili pred zalazak sunca (nikako po vrućini). Slijedećih dana se listom maka ili tupim nožem skida otvrdnuli sok sa tobolca.
Iz sjemena se može cijediti i ulje jer ga ima do 33% a koje je vrlo kvalitetno i skupo. Mogu se proizvoditi i zeleni tobolci jer je to izvanerdna i skupa roba na svjetskom tržištu. Zeleni tobolci se skidaju na polju i odvoze na sušenje gdje se osuše do sivkastozelene boje. Temperatura sušenje ne smije biti veća od 700 C. Od 7 kg svježih tobolaca, sušenjem u sušari dobije se 1 kg suhih tobolaca.
Tijekom prošlosti mak se u srednjeeuropskim državama uzgajao radi sjemena koji je korišten u prehrani a u jugoistočnim europskim državama radi dobivanja opijuma za medicinske potrebe. Opijum se dobiva iz nedozrelih tobolaca a suži za proizvodnju narkotika, morfina, kodeina, tebaina, laudanosina i dr.
Kao kultivirana biljka mak se uzgaja više od 4.000 godina (arheološki iskopi). Porijeklo vodi iz Sredozmelja, Azije, Indije, Egipta, Kine, Alžira i Meksika. Najveći proizvođači maka su ZND, Poljska, Bugarska, Francuska, Rumunjska, SAD, Indija, Kina. Kod nas se tradicionalno uzgaja, napose u sjevernoj Hrvatskoj. Danas se mak najviše proizvodi za proizvodnju opijuma ali i kao začin, dodatak kruhu, pecivu, kolačima i sl.
Mak je jednogodišnja zeljasta, ljekovita, aromatična ali i medonosna biljka. Korjen je dobro razvijen i račva se u veći broj bočnih korjenova, a prodire u dubinu do 100 cm. Visina maka je do 150 cm. Stabljika je okrugla, glatka sa sjedećim listovima. Listovi su sivozeleni, nazubljeni a u donjem dijelu obuhvaćaju stabljiku. Pupoljci su obavijeni sa dva čašična listića a poslije otvaranja cvijeta otpadaju. Cijela bilja sadrži puno mliječnog soka. Mak ima 4 krunična listića bijele boje a osnova krunice može biti sa šarama svjetlijim ili tamnijim. U cvijetu je 150-250 prašnika. Latice pri dnu mogu imati tamnije mrlje. Plod maka je tobolac koji je segmentiran tj. podijeljen. Nastao je srašćivanjem 6-18 plodnih latica. Sjeme je sitno, plavkasto ili bijelo i sadrži ulje do 55% i bjelančevine do 25%.
Za farmaciju su zanimljivi tobolci maka koji imaju aktivne tvari kodein, tebain i morfin u količini 0,5-0,9%. Tijekom vegetacije biljka prolazi kroz karakteristične faze. Zrelo sjeme je u fazi mirovanja a zadržava klijavost 4-5 godina. Mak klije na temperaturi 7-80C za 15-20 dana. Minimalna temperatura klijanja je 30C. Biljka se najduže nalazi u stadiju lisne rozete, 50-60 dana. Optimalni vanjski uvjeti za ovu fazu su temperature 10-150 C i umjereno vlažno i djelomično oblačno vrijeme. U slijedećopj fazi mak izdužuje stabljiku pa su potrebe na temperaturi veće. Optimalna je prosječan dnevna temperatura od 18-200 C. Maku u ovoj fazi treba i najviše vode i hranjiva. Faza cvatnje i formiranje tobolaca zahtjeva puno sunca, topline, vlage i hranjiva. Slijedi opadanje kruničnih listova sa cvjetova glavne stabljike i puno formiranje sjemena u plodovima. U ovoj fazi potrebe na vodi i temperaturi su znatne.
Nekad su se u ovoj fazi zarezivali tobolci iz čega se izvlačio mliječni sok a koristio se kao narkotik. Zadnja faza rasta biljke je zrioba tobolca i sjemena. Za ovu fazu je najbolje toplo vrijeme i srednje dnevne temperature od 19-220 C, suho i sujnčano vrijeme. Sjeme je zrelo kad se trešnjom tobolca čuje unutrarnji zvuk sjemena a to je znak da se može pristupiti žetvi.
Od maka se upotrebljava tobolac i sjeme. Sjeme se koristi u prehrambenoj industriji ili za dobivanje makova ulja koje je visoke kakvoće. Tobolci su važni za farmaceutsku industriju jer se iz njih izoiraju aktivne tvari koje spadaju u skupinu opijumskih alkaoloida. Oni služe kao temeljni sastojci lijekova koji se koriste za smirivanje kašlja, ublažavanje grčeva ili smanjivanje boloba.
U mliječnom soku može biti i do 40% alkaloida vezanih na mekonsku kiselinu. Sjeme sadrži još znatne količine albumina i lecitina, papaverina i sl.
Mak je vrlo adaptabiljna biljka i može se uzgajati u svim našim proizvodnim područjima. Proizvodnja je najbolja na površinama zaštićenim od vjetra s umjerenim oborinama, početkom vegetacije s nižim a kasnije s visokim srednim dnevnim temperaturama.
Mak se uzgaja u plodoredu a najbolji predusjevi su oni koji uništavaju korove, grahorica, grašak, djetelinsko travne smjese, mahunarke, strne žitarice i sl. Mak je dobra predkultura za većinu oraničnih, izuzev za Papaveraceae. Na istu površinu mak može doći tek treće ili četvrte godine.
Berba maka je u punoj zriobi kad su tobolci suhi i sivi a sjeme se odvojilo od placente i kod trešnje se čuje zvuk sjemena u tobolcu.
Opijum se proizvodi narezivanjem (2-3 reza) tobolca maka u zelenom stanju. Mliječni sok se cijedi iz nasječenih rana, zgusne se i tamni. S pomoću lista maka sok u kome se nalazi opijum se sakupljha slijedećih dana, prave se pogače od 0,5-1 kg koje se oblože lišćem maka i odvoze na preradu. Zaposlijenik za dan može pobrati 1 kg soka maka. Narezivanje tobolaca obavlja se za sunčanih i toplih dana, rano ujutro ili pred zalazak sunca (nikako po vrućini). Slijedećih dana se listom maka ili tupim nožem skida otvrdnuli sok sa tobolca.
Iz sjemena se može cijediti i ulje jer ga ima do 33% a koje je vrlo kvalitetno i skupo. Mogu se proizvoditi i zeleni tobolci jer je to izvanerdna i skupa roba na svjetskom tržištu. Zeleni tobolci se skidaju na polju i odvoze na sušenje gdje se osuše do sivkastozelene boje. Temperatura sušenje ne smije biti veća od 700 C. Od 7 kg svježih tobolaca, sušenjem u sušari dobije se 1 kg suhih tobolaca.
