Porodica: Apiaceae (štitarke)
Hrvatska narodna imena: angelika, ljekovita angelika
Strani nazivi: engl. garden angelica; rus. bubnik; njem. angelike.
![]()
Biljka nije bila poznata u antičkoj medicini, već se koristi od srednjeg vijeka. Korijen (A.radix) i plod (A.fructus) se najčešće koriste u osušenom stanju za spravljanje lijekova koji odstranjuju plinove kod čovjeka, olakšavaju probavu i povoljno djeluju na ravnotežu unutrašnjih organa (želuca, crijeva i sl.). Djelotvorni terijak (lijek protiv kuge i "svih otrova") se spravlja iz korijena. Od ploda i sjemena, peteljke i lista (A. folium) kultura se koristi kao aromatična za spravljanje salata, umak, juha i različitih začina. U nekim se zemljama anđelika ponajviše uzgaja zbog destilacije eteričnog ulja iz korijena, koje se općenito upotrebljava u industriji mirisa, kozmetici, parfumeriji, proizvodnji pasti za ulja te dodatak biljnim likerima.
U pučkoj medicini anđelika se upotrebljava za ublažavanje reumatskih bolova, upale mišića, kašlja i živčane napetosti. Znanstvena medicina priznaje njezino djelovanje na poboljšanje teka i probave te uklanjanje smetnji izazvane grčevima. Također, ova se biljka upotrebljava za smanjenje neuroza, kašlja, protiv upale mišića, reumatskih tegoba, eliminaciji probavnih smetnji, grčeva, za jačanje iscrpljenosti i iznemoglosti, protiv upale pluća, porebrice te za liječenje reume i dr.
Kao aroma se upotrebljava za pripravljanje gorkih likera. Sastavni je dio dosta lijekova, o kojih možemo spomenuti začinsku smjesu (Species aromatticae), fjoretinski balzam (Spiritus balsamicus) i ljekoviti napitak (Vinum diureticum).
![]()
U zemljama gdje je samonikla (Skandinavija, Grenland i Island) redovito se upotrebljava u prehrani. Od mladih se listova kuha varivo, a kandiranim peteljkama ukrašavaju se kolači.
U Europi se uglavnom uzgaja u Njemačkoj, Poljskoj, Belgiji, Nizozemskoj, Francuskoj,, Češkoj, Slovačkoj, Švicarskoj, Ukrajini, ZND i dr. Kod nas se nalazi na planinskim pašnjacima i sunčanim livadama, na vlažnim i zasjenjenim staništima, uz izvore, bare, potoke i sl.
Biološka svojstva anđelike
Anđelika je robusna, dvogodišnja ili višegodišnja aromatična biljka, visine 50-300 cm, ovisno o uvjetima uzgoja i kultivaru.
U prvoj godini biljka formira korjenov sustav i lisnu rozetu a u drugoj reproduktivne organe, cvijet i sjeme. U prvoj godini života, korijen je nerazgranat, slabo razvijen i vretenast. U drugoj godini korijen zadeblja, tjerajući izbojke 25-40 cm i dobije smeđu boju.
Promjer korijena je 5-8 cm a dužina je 10-20 cm snažne upojne moći hranjiva. U prvoj godini se formira samo lisna rozeta, listovi su na peteljkama čija je dužina do 50 cm. List je velik, jednostavno razdijeljen, trostruko perast, goli, tamnozelenog lica i plavkastozelenog naličja veličine do 90 cm. Vršni listovi imaju naborane i proširene rukavce. Iz korjenove glave u drugoj godini života biljke izraste u golu, valjkastookruglastu stabljiku koja doseže 200-500 cm. Slabije razvijene biljke čiji je promjer korijena u prvoj godini 3 cm, u drugoj godini ne cvatu već u trećoj godini kod promjera korijena 4 cm. Na korijenovom vratu, stabljika može biti promjera 5-7 cm. Stabljika se grana a na vrhu cvjetnih grana stvaraju se štitasti, polukuglasti i kuglasti cvatovi čiji je promjer oko 20 cm. Cvjetovi su dvospolni, žutozelene boje koji privlače muhe i stjenice. Miris cvjeta je neugodan, cvatnja je u lipnju a plodovi su zreli početkom srpnja. Cvatnja i zrioba plodova traje dugo pa se kod većine biljaka osipanjem izgube plodovi, s prve vršne procvale grane. Plod je eliptičan dužine 5-10 mm spljošten, širine 4-5 mm, svijetle do žutosmeđe boje. Sjeme je sitno a masa 1000 sjemenki je 2-4 g.
Ne rijetko anđeliku mijenjaju za kravojac (A. silvestris) od koje se koristi samo korijen.
Anđelika u vegetaciju kreće dosta rano pa ne rijetko početkom veljače izbijaju prvi listovi. Vegetacija u prvoj godini traje dugo i završava u kasnu jesen dok je u drugoj godini plod zreo već u prvoj dekadi srpnja. Sjeme najbolje kakvoće je ono koje se dobije odmah po žetvi a kasnije mu se klijavost smanjuje, pa nicanje nastupa iza dužeg hladnijeg razdoblja. Prije sjetve anđelike, opravdano je sjeme držati na temperaturi od -18°C tijekom dva dana (48 sati). Pri ovom tretmanu ne smije se povećati vlaga sjemena jer bi time sjetva anđelike bila teška.
Kemijska svojstva anđelike
Cijela biljka anđelike je bogata eteričnim uljem, korijen, plod, list, peteljka i dr. U korijenu se nalazi 0,5-1%, u plodu 0,6-1,5%, u osušenom listu 0,15-0,3% eteričnih ulja. Temeljni sastojci eteričnih ulja su : α-fenaldren, α-pinen, i cineol.
U korijenu se još nalaze organske kiseline, angelicin, imperatorin, bargapten, furanokumarin (ostenol, ostol) i oko 24% šećera.
Hrvatska narodna imena: angelika, ljekovita angelika
Strani nazivi: engl. garden angelica; rus. bubnik; njem. angelike.
Biljka nije bila poznata u antičkoj medicini, već se koristi od srednjeg vijeka. Korijen (A.radix) i plod (A.fructus) se najčešće koriste u osušenom stanju za spravljanje lijekova koji odstranjuju plinove kod čovjeka, olakšavaju probavu i povoljno djeluju na ravnotežu unutrašnjih organa (želuca, crijeva i sl.). Djelotvorni terijak (lijek protiv kuge i "svih otrova") se spravlja iz korijena. Od ploda i sjemena, peteljke i lista (A. folium) kultura se koristi kao aromatična za spravljanje salata, umak, juha i različitih začina. U nekim se zemljama anđelika ponajviše uzgaja zbog destilacije eteričnog ulja iz korijena, koje se općenito upotrebljava u industriji mirisa, kozmetici, parfumeriji, proizvodnji pasti za ulja te dodatak biljnim likerima.
U pučkoj medicini anđelika se upotrebljava za ublažavanje reumatskih bolova, upale mišića, kašlja i živčane napetosti. Znanstvena medicina priznaje njezino djelovanje na poboljšanje teka i probave te uklanjanje smetnji izazvane grčevima. Također, ova se biljka upotrebljava za smanjenje neuroza, kašlja, protiv upale mišića, reumatskih tegoba, eliminaciji probavnih smetnji, grčeva, za jačanje iscrpljenosti i iznemoglosti, protiv upale pluća, porebrice te za liječenje reume i dr.
Kao aroma se upotrebljava za pripravljanje gorkih likera. Sastavni je dio dosta lijekova, o kojih možemo spomenuti začinsku smjesu (Species aromatticae), fjoretinski balzam (Spiritus balsamicus) i ljekoviti napitak (Vinum diureticum).
U zemljama gdje je samonikla (Skandinavija, Grenland i Island) redovito se upotrebljava u prehrani. Od mladih se listova kuha varivo, a kandiranim peteljkama ukrašavaju se kolači.
U Europi se uglavnom uzgaja u Njemačkoj, Poljskoj, Belgiji, Nizozemskoj, Francuskoj,, Češkoj, Slovačkoj, Švicarskoj, Ukrajini, ZND i dr. Kod nas se nalazi na planinskim pašnjacima i sunčanim livadama, na vlažnim i zasjenjenim staništima, uz izvore, bare, potoke i sl.
Biološka svojstva anđelike
Anđelika je robusna, dvogodišnja ili višegodišnja aromatična biljka, visine 50-300 cm, ovisno o uvjetima uzgoja i kultivaru.
U prvoj godini biljka formira korjenov sustav i lisnu rozetu a u drugoj reproduktivne organe, cvijet i sjeme. U prvoj godini života, korijen je nerazgranat, slabo razvijen i vretenast. U drugoj godini korijen zadeblja, tjerajući izbojke 25-40 cm i dobije smeđu boju.
Promjer korijena je 5-8 cm a dužina je 10-20 cm snažne upojne moći hranjiva. U prvoj godini se formira samo lisna rozeta, listovi su na peteljkama čija je dužina do 50 cm. List je velik, jednostavno razdijeljen, trostruko perast, goli, tamnozelenog lica i plavkastozelenog naličja veličine do 90 cm. Vršni listovi imaju naborane i proširene rukavce. Iz korjenove glave u drugoj godini života biljke izraste u golu, valjkastookruglastu stabljiku koja doseže 200-500 cm. Slabije razvijene biljke čiji je promjer korijena u prvoj godini 3 cm, u drugoj godini ne cvatu već u trećoj godini kod promjera korijena 4 cm. Na korijenovom vratu, stabljika može biti promjera 5-7 cm. Stabljika se grana a na vrhu cvjetnih grana stvaraju se štitasti, polukuglasti i kuglasti cvatovi čiji je promjer oko 20 cm. Cvjetovi su dvospolni, žutozelene boje koji privlače muhe i stjenice. Miris cvjeta je neugodan, cvatnja je u lipnju a plodovi su zreli početkom srpnja. Cvatnja i zrioba plodova traje dugo pa se kod većine biljaka osipanjem izgube plodovi, s prve vršne procvale grane. Plod je eliptičan dužine 5-10 mm spljošten, širine 4-5 mm, svijetle do žutosmeđe boje. Sjeme je sitno a masa 1000 sjemenki je 2-4 g.
Ne rijetko anđeliku mijenjaju za kravojac (A. silvestris) od koje se koristi samo korijen.
Anđelika u vegetaciju kreće dosta rano pa ne rijetko početkom veljače izbijaju prvi listovi. Vegetacija u prvoj godini traje dugo i završava u kasnu jesen dok je u drugoj godini plod zreo već u prvoj dekadi srpnja. Sjeme najbolje kakvoće je ono koje se dobije odmah po žetvi a kasnije mu se klijavost smanjuje, pa nicanje nastupa iza dužeg hladnijeg razdoblja. Prije sjetve anđelike, opravdano je sjeme držati na temperaturi od -18°C tijekom dva dana (48 sati). Pri ovom tretmanu ne smije se povećati vlaga sjemena jer bi time sjetva anđelike bila teška.
Kemijska svojstva anđelike
Cijela biljka anđelike je bogata eteričnim uljem, korijen, plod, list, peteljka i dr. U korijenu se nalazi 0,5-1%, u plodu 0,6-1,5%, u osušenom listu 0,15-0,3% eteričnih ulja. Temeljni sastojci eteričnih ulja su : α-fenaldren, α-pinen, i cineol.
U korijenu se još nalaze organske kiseline, angelicin, imperatorin, bargapten, furanokumarin (ostenol, ostol) i oko 24% šećera.