Hrvatski narodni nazivi: sljez, bijeli sljez, šljez, bijela gorušica, gorušica, muštarda, bijela slačica, senf.
Porodica: Malvaceae (sljezovi).
Kultura je podrijetlom s Crnog, Kaspijskog i Sredozemnog mora. Iz ovih se područja sljez raširio po cijelom svijetu kao adaptabilna kultura. Uglavnom se uzgaja radi korijena (Althaeae radix), stabljike (Althaeae caulis), lista (Althaeae folium), cvijeta (Althaeae flos) ili sjemena (Althaeae semen). Svi dijelovi biljke se koriste u farmaciji, medicini ili u prehrani čovjeka. Korijen kultiviranog sljeza je svjetliji i mekši a za uporabu u farmaciji i prehrani bolji od korijena koji se dobije od divljeg sljeza a koji je tamniji i tvrđi.
Za kultivirani sljez se preporučaju one površine koje su dosta vlažne ili slane npr. ritovi i na kojima se može naći divlji sljez.
Sljez dobro uspijeva na vlažnim i plodnim staništima uz potoke, rijeke, nastambe i sl. Kod nas se može pronaći i samonikli na nekad obrađenim površinama.
Biološka i kemijska svojstva
On je višegodišnja zeljasta biljka, robusnog, čvrstog mesnatog i razgranatog korijena. Korijen se obično račva a meso korijena je bjelkasto dok mu je kora
blijedožuta. Vršni listovi su šiljasti i često razrezani na tri dijela. Dužina listova je 4-10 cm a širina 1-6 cm. U pazušcima gornjih i vršnih listova formiraju se bijeli do blijedožućkasti cvjetovi s pet latica. Latice su srcolika oblika, obrnuto okrenutog, dužine 2 cm. Cvatnja traje 36-60 dana tijekom srpnja i kolovoza. Plod je spljošteni kalavac koji sadrži 10-15 ahenija sraslih u okruglastu pločicu (šizokarpija). Polenovnice cvijeta su međusobno srasle gradeći cjevčicu oko njuške tučka. Masa 1.000 sjemenki je 3-5 g. Sjeme je oblika okrugle pločice boje kave.
Ljekovita svojstva
Kao narodni lijek, bijeli sljez je poznat od davnina. Koristi se u službenoj i narodnoj medicini i to korijen, list, cvijet. U uporabi je najviše korijen, nešto manje list a najmanje cvijet. Sljez sadrži 30-35% sluzi, 35% škroba, 1,5% ulja, pektina, tanina, lecitina, fosfata, filosterola, asparagina i dr. Korijen je slatkasta okusa a sadrži i sluz.
Sljezova je sluz blago sredstvo protiv upale sluzi mokraćnih, dišnih, spolnih i probavnih organa pa ulazi u sastav brojnih čajeva. Pomiješan s ostalim ljekovitim biljkama, sljezov čaj djeluje povoljno na kašalj, bronhitis, astmu i sl. Dobro izmiješan s medom, sljezov korijen se koristi protiv upale očiju te kao oblog za opekotine.
Dijelovi biljke mogu se koristiti u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji.
U znanstvenoj medicini sluz se koristi kao macerat, sredstvo protiv proljeva, za spravljanje grudnih čajeva, sirupa i drugih lijekova.
Bijeli sljez je lijek, hrana i otrov. Kako ima puno hranjiva, šećera, škroba, minerala i vitamina, služi za prehranu. Koristi se kao sedativ i ekspektorans. Ipak, bijeli sljez može biti smrtonosan u slučajevima kada neobaviještene ili neoprezne žene šiljastim bijelim korijenom izazivaju prekid trudnoće (trovanje krvi i često smrt).
Porodica: Malvaceae (sljezovi).
Kultura je podrijetlom s Crnog, Kaspijskog i Sredozemnog mora. Iz ovih se područja sljez raširio po cijelom svijetu kao adaptabilna kultura. Uglavnom se uzgaja radi korijena (Althaeae radix), stabljike (Althaeae caulis), lista (Althaeae folium), cvijeta (Althaeae flos) ili sjemena (Althaeae semen). Svi dijelovi biljke se koriste u farmaciji, medicini ili u prehrani čovjeka. Korijen kultiviranog sljeza je svjetliji i mekši a za uporabu u farmaciji i prehrani bolji od korijena koji se dobije od divljeg sljeza a koji je tamniji i tvrđi.
Za kultivirani sljez se preporučaju one površine koje su dosta vlažne ili slane npr. ritovi i na kojima se može naći divlji sljez.
Sljez dobro uspijeva na vlažnim i plodnim staništima uz potoke, rijeke, nastambe i sl. Kod nas se može pronaći i samonikli na nekad obrađenim površinama.
Biološka i kemijska svojstva
On je višegodišnja zeljasta biljka, robusnog, čvrstog mesnatog i razgranatog korijena. Korijen se obično račva a meso korijena je bjelkasto dok mu je kora
blijedožuta. Vršni listovi su šiljasti i često razrezani na tri dijela. Dužina listova je 4-10 cm a širina 1-6 cm. U pazušcima gornjih i vršnih listova formiraju se bijeli do blijedožućkasti cvjetovi s pet latica. Latice su srcolika oblika, obrnuto okrenutog, dužine 2 cm. Cvatnja traje 36-60 dana tijekom srpnja i kolovoza. Plod je spljošteni kalavac koji sadrži 10-15 ahenija sraslih u okruglastu pločicu (šizokarpija). Polenovnice cvijeta su međusobno srasle gradeći cjevčicu oko njuške tučka. Masa 1.000 sjemenki je 3-5 g. Sjeme je oblika okrugle pločice boje kave.
Ljekovita svojstva
Kao narodni lijek, bijeli sljez je poznat od davnina. Koristi se u službenoj i narodnoj medicini i to korijen, list, cvijet. U uporabi je najviše korijen, nešto manje list a najmanje cvijet. Sljez sadrži 30-35% sluzi, 35% škroba, 1,5% ulja, pektina, tanina, lecitina, fosfata, filosterola, asparagina i dr. Korijen je slatkasta okusa a sadrži i sluz.
Sljezova je sluz blago sredstvo protiv upale sluzi mokraćnih, dišnih, spolnih i probavnih organa pa ulazi u sastav brojnih čajeva. Pomiješan s ostalim ljekovitim biljkama, sljezov čaj djeluje povoljno na kašalj, bronhitis, astmu i sl. Dobro izmiješan s medom, sljezov korijen se koristi protiv upale očiju te kao oblog za opekotine.
Dijelovi biljke mogu se koristiti u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji.
U znanstvenoj medicini sluz se koristi kao macerat, sredstvo protiv proljeva, za spravljanje grudnih čajeva, sirupa i drugih lijekova.
Bijeli sljez je lijek, hrana i otrov. Kako ima puno hranjiva, šećera, škroba, minerala i vitamina, služi za prehranu. Koristi se kao sedativ i ekspektorans. Ipak, bijeli sljez može biti smrtonosan u slučajevima kada neobaviještene ili neoprezne žene šiljastim bijelim korijenom izazivaju prekid trudnoće (trovanje krvi i često smrt).